BIOPLINSKI / BIOMETANSKI POTENCIJAL
Određivanje bioplinskog/biometanskog potencijala organskog materijala i brzine njegove razgradnje doprinosi kvalitetnijoj i potpunijoj karakterizaciji otpadnih materijala. Većina metoda za određivanje bioplinskog potencijala primjenjiva je na široki spektar organskih materijala

Kvalitetan pokazatelj opravdanosti ulaganja

Analize bioplinskog potencijala organskih materijala omogućuju određivanje optimalnog omjera ko-supstrata, određivanje dinamike procesa anaerobne razgradnje te utvrđivanje potencijalne pojave inhibicije procesa.

Navedeni parametri i svojstva trebali bi imati važnu ulogu prilikom donošenja odluka o ulaganju u izgradnju postrojenja za anaerobnu obradu otpada, a bioplinski potencijal je kvalitetan pokazatelj opravdanosti primjene ovih tehnologija u obradi otpada i njegovom energetskom iskorištavanju.

Metode određivanja bioplinskog potencijala

Postoji više laboratorijskih metoda za određivanje bioplinskog potencijala organskih materijala te ih je moguće podijeliti u dvije osnovne grupe; manometarske i volumetrijske metode. Standardno, mogu trajati 21, 90, 100 ili 270 dana. U manometarskim metodama volumen bioplina dobiva se mjerenjem tlaka u zatvorenom reaktoru, a volumetrijskim metodama izravno iz reaktora eudiometrom, plastičnim vrećicama ili plinomjerom koji može izravno mjeriti volumen bioplina i metana.

U laboratoriju Centra bioplinski potencijal određuje se prema volumetrijskoj metodi za određivanje parametra GS21. Analiza traje 21 dan i primjenjiva je za sve vrste organskih supstrata. Dobivena vrijednost proizvedenog bioplina izražava se u jedinici NL/kg s.tv.