BIORAZGRADIVOST
Kada je u pitanju otpad, naročito komunalni, treba poduzeti sve moguće i dostupne mjere u cilju smanjenja nastalog i odloženog otpada, dok otpad koji se odlaže na odlagališta mora biti biološki stabilan, kako njegovom razgradnjom i nastajanjem odlagališnih plinova ne bi dolazilo do štetnih utjecaja na okoliš i atmosferu

Radi uspostavljanja kvalitetnog i cjelovitog sustava gospodarenja otpadom najčešće nije dovoljno samo morfološki okarakterizirati otpadnu frakciju već je potrebno odrediti i njezine karakteristike kroz analize fizikalno-kemijskih svojstava kao i ispitati biorazgradivost, koje su od izrazitog značaja radi daljnjeg postupanja i iskorištavanja biorazgradive komponente otpada, primarno kao sirovine za dobivanje energije.

Biorazgradivi komunalni otpad

Određivanjem biorazgradivosti komunalnog, ali i ostalih vrsta otpada, dobivaju se vrijedne informacije koje olakšavaju donošenje odluka unutar sustava gospodarenja otpadom, primarno pri izgradnji Centara za gospodarenje otpadom. Iako sastav ovisi o nizu parametara, komunalni otpad većih gradova u Europi vrlo je sličnog sastava te značajan udio u komunalnom otpadu čine biorazgradive frakcije.

Prema dostupnim podacima, na odlagališta u Republici Hrvatskoj i danas se odlaže velik udio proizvedenog biorazgradivog komunalnog otpada. U svrhu povećanja razine osviještenosti i znanja stanovništva o nužnosti racionalnog gospodarenja otpadom potrebno je pokazati koliko je određeni otpadni materijal štetan za okoliš, a istovremeno pogodan za ponovnu uporabu, tj. uštedu kroz proizvodnju energije.

Najčešće primjenjivane metode za određivanje biorazgradivosti otpada:

  • određivanje bioplinskog potencijala (npr. GS21, GS90,…)
  • određivanje udjela organskog i anorganskog ugljika u otpadu (TC, IC, TOC)
  • određivanje gubitka žarenjem i sadržaja biomase u otpadu
  • određivanje aerobne biološke stabilnosti otpadnih materijala (npr. RDRI, AT4,…)